Postoji li sreća bez seksa?

Par se nakon seksa poznaje po tome što se više smijee, dodiruje, više razgovara… Očigledno da je vođenje ljubavi doprinosi većoj sreći. Sa druge strane ima osoba kojima je važnija bliskost, društvo, razumijevanje, a sam seks im je manje važan. Mnogim osobama je teško razumjeti da postoji netko tko ne želi seks i da pri tom to ne doživljava kao problem. Štoviše, tvrdi da vodi normalan život. Aseksualne osobe ne potiskuju svoj seksualni nagon, niti se seksa odriču iz religijskih ili filozofskih uvjerenja; ne treba ih miješati sa ljudima koji su svjesno odabrali, odnosno sebi nametnuli celibat. Najjednostavije rečeno, oni ne ojsećaju potrebu za seksualnim vezivanjem. Među njima ima ljudi koji ne izbegavaju samo seksualno, već i zbližavanje bilo koje vrste. Sebe nazivaju samotnjacima (loners). Neki od aseksualaca, bilo pod pritiskom okoline, bilo zbog svojih partnera s kojima su u platonskoj vezi, ipak povremeno upražnjavaju seks; ne kriju od svojih partnera da to čine samo kako da bi njima udovoljili. Postoje i oni koji osjećaju seksualno uzbuđenje – masturbiraju, ali im to ne inicira želju da stupe u seksualni odnos. Gledano sa emotivne strane, neki ostaju u vezi bez seksa jer svog partnera doživljavaju kao najboljeg prijatelja ili kao idealnog partnera. Ljubav, zajedničke vrednosti, ciljevi i iskustva vezivno su tkivo veze u kojoj nema seksa.