Srčanik ili žuta sirištara

Žuta sirištara ili srčanik je planinska biljka prekrasnih cvjetova koja se ubraja među najstarije ljekovito bilje u narodnoj medicini. U europskoj narodnoj medicini poznata je tako više od dvije tisuće godina, no iako je geografski široko rasprostranjena, zbog nestručnog i učestalog prikupljanja postala je ugrožena. Stoga je u Hrvatskoj danas zaštićena, a branje u prirodi je zabranjeno. Ipak, potpuno istrebljenje joj još uvijek ne prijeti jer je uspješno kultivirana pa se uzgaja za potrebe farmaceutske industrije i proizvodnju žestokih pića. Ova je moćna biljka poznata i pod nazivom gencijan, a to je ime dobila prema posljednjem ilirskom kralju, Genciju, koji je dobro poznavao njezina ljekovita svojstva. Sirištaru je preporučivao i grčki liječnik Dioskorid, i to za žučne i jetrene bolesti, kao i za rane i čireve. Koliko je u prošlosti bila cijenjena, najbolje govori podatak da je činila sastavni dio terijaka, univerzalnog lijeka protiv svih bolesti.
Poznato je da je učinkovita protiv želučanih i crijevnih bolesti, svih vrsta parazita, kao i za pospješivanje probave. Djeluje kao diuretik, a korisna je, među ostalim, i za snižavanje povišene tjelesne temperature. Korijen ove biljke koristi se za poticanje lučenja sline, snaženje organizma te poticanje razvoja bijelih krvnih zrnaca. S konzumacijom srčanika potreban je oprez jer u velikim količinama može izazvati povraćanje i probleme s probavom, a nije preporučljiva osobama s visokim krvnim tlakom, trudnicama ni dojiljama.