Tko se boji žena koje obožavaju seks?

Antika i renesansa nisu imale problem s legitimitetom ženske požude, a u 18. stoljeću dogodio se veliki zaokret. Žena koja bi iskazala želju za seksom smatrana je mentalno poremećenom, a poremećaj se vezivao za ‘tajnu poluciju’ (masturbacija). Dijagnoza je imala svoje ime – nimfomanija. Liječila se se boravkom na zraku, fizičkim radom i ljekovitim biljem. Groteskno shvaćanje i interpretacija ženske seksualnosti danas stvara problem brojnim muškarcima za koju su oni najzaslužniji. Žena “ne smije“ pokazati entuzijazam u pogledu seksa i mora biti neiskrena čak i prema muškarcu s kojim živi jer bi ga to moglo prestrašiti. Ona koja odabere stav “drolja sam, pa što onda?“, će se uvesti u niz teških izbora, i to samo zato što ne postoji stav “ja sam žena koja ima zdrav libido i uživa u seksu”. Muškarci danas mogu biti žrtve i seksualnog uznemiravanja i iznuđenog seksa, što je rijetkost, ali ih žene koje su uvijek spreme na seks jako plaše. Razlozi su jednostavni – strah da svoju partnericu neće moći zadovoljiti svaki put (postići erekciju), da nisu dobri ljubavnici, da njihova partnerica pati od seksualnog poremećaja.