Torinsko platno – najpoznatija kršćanska relikvija

U trezoru katedrale Sv. Ivana Krstitelja u Torinu čuva se najpoznatija kršćanska relikvija, o čijoj autentičnosti znanstvenici raspravljaju već desetljećima. Riječ je o Torinskom platnu, pokrovu u koji je, kako se vjeruje, bio zamotan Isus Krist nakon raspeća na križu.

Mnogi su bili uvjereni da je riječ o krivotvorini te da je platno nastalo u srednjem vijeku. No, demantirale su ih novije studije, potvrđujući da su se niti tkanine od koje je platno izrađeno koristile u razdoblju od 300. godina prije Krista pa do 400. godine nakon Krista.

O postojanju platna govori se i u Bibliji, koja, među ostalim, navodi da je Josip iz Arimateje tražio od Pilata Isusovo tijelo. Skinuo ga je s križa i umotao u platno, no kada je nakon tri dana Isusov grob otvoren, pronađeno je samo platno, dok je njegovo tijelo nestalo.

Torinsko platno dugo je oko četiri i pol metra i osim krvavih mrlja koje odgovaraju mjestima rana koje je Isus mogao dobiti tijekom raspeća, sadrži obris čovjeka s dugom kosom i bradom. Kako je savršena slika muškarca dospjela na platno, ni danas nije moguće sa sigurnošću utvrditi. Lice muškarca sa svim detaljima prvi se put pokazalo prilikom fotografiranja 1898. godine, na negativu fotografije.

Torinsko platno bilo je predmetom brojnih znanstvenih istraživanja, a nedvojbeno je dokazano da lik čovjeka nije oslikan, kao niti otisnut, ili dobiven bilo kakvim postupkom zagrijavanja. Također, nepobitno je utvrđeno da je krv na platnu ljudska, dok su testovi peludi otkriveni na platnu pokazali da je platno prošlo kroz područje Palestine i Srednjeg Istoka. Tijelo je u njega, pokazala su istraživanja, bilo umotano najviše dva dana.

Utvrđeno je da bi nešto slično otisku na Torinskom platnu moglo nastati isključivo snažnim bljeskom svjetla, kakvo bi danas mogao proizvesti samo određeni tip lasera, iako bi čak i na taj način bilo nemoguće reproducirati baš sve njegove fizikalne i kemijske karakteristike.