Zarobljeni u lošoj vezi

 Zbog straha od samoće mnogi pristaju ostati u odnosu koji ih ne čini sretnima, zadovoljnima i ispunjenima. Mnogim osobama je pomisao da budu bez partnera toliko strašna da će pristati na bilo što samo da ne ostanu sami. Bilo da je riječ o muškarcima ili ženama, inače izuzetno samopouzdanim i sposobnim u drugim sferama života, na planu partnerskih odnosa ne snalaze se najbolje. Razlog za njihov strah od samoće najvjerojatnije leži u nekom zaključku koji su oni donijeli tijkom svog odrastanja. Premda je puno raznih faktora koji doprinose takvom problemu, osjećaj straha i zabrinutosti zbog evetualne usamljenosti/samoće toliko je jak da takve osobe ostaju u lošim vezama. Takvim osobama nedostaje samopouzdanja i hrabosti da mu se odupru, okrenu novi list i započnu s novim životom kao da nisu svjesne koliko ponajprije štete sebi. Kad je formalno u vezi sa partnerom gdje ne postoji istinska bliskost, uskraćuje si jednu od najznačajnijih međuljudskih relacija u životu. Partnerski odnos je u najužem krugu bliskosti. Riječ je o odnosu u kojem ne nosimo maske, jer naš partner/partnerica zna naše mane i prihvaća nas i voli bez obzira na sve. Bliskoća je zbog toga ljekovita, gotovo iscjeljujuća budući da nam pomaže da i sami sebe bolje i više prihvatimo i zavolimo. Od partnera dobivamo ne samo potvrdu da smo kao osobe vrijedni i značajni, već i da smo kao žena ili muškarac seksualno poželjni. Ako partner prema nama i dalje osjeća intenzivne emocije i seksualnu privlačnost, a nama je on samo draga osoba, tada bi mu to trebalo reći na što bezbolniji način. On ili ona to moraju znati, jer ih u suprotnom svjesno držimo u zabludi.