Zašto neki ljudi manje pričaju?

Zašto neki ljudi manje pričaju?

Većina ljudi osjeća blagu nelagodu uslijed tišine i imaju potrebu na neki ju način prekinuti. nekima je ta tišina tako neizdrživa da u biti gotovo nikada ne prestaju pričati. Toga ponekad nisu niti svjesni, ali ljudi oko njih to itekako primjećuju te previše pričanja postaje potencijalni problem. Za osobe koje su u društvu tihe i povučene mnogi misle da nemaju što pametno reći. Ipak, mogli bi se iznenaditi kada saznate da su upravo oni koji manje govore u društvu inteligentniji od onih koji ne prestaju govoriti. Osobe koje malo govore strpljivo čekaju da drugi kažu ono što su htjeli reći i radije napinju uši nego što otvaraju usta. Riječ je o introvertnim i kreativnim osobama kojie stimulaciju dobivaju učenjem umjesto druženjem. Tihi ljudi prezauzeti su razmišljanjem da bi govorili. Najtiši ljudi kronično “pate” od previše razmišljanja. Možda bi i započeli konverzaciju, ali su prezauzeti razmišljanjem o mogućim rezultatima razgovora. Oni raščlanjuju svaki faktor govora. Ne govore olako, za njih je to jako ozbiljna stvar. Ako ste po prirodi tiha osoba, vjerojatno ćete donositi pametnije odluke jer ćete prvo marljivo sakupljati sve činjenice koje su potrebne da biste donijeli dobru odluku. Oni koji se ne znaju nisiti sa svojim problemima, pretjeranim pričanjem bježe od svojih misli. Kad konstantno pričaju nisu sposobni čuti unutarnji dijalog koji se odvija u svima nama. Tako do njih ne dopiru njihovi strahovi, želje i slično, barem ne na svjesnoj razini. Pretjerano pričanje je dobar zaštitni mehanizam od mnogih ljudskih teškoća, ali kad pričamo naše ponašanje utječe na druge ljude, a najčešće je taj utjecaj negativan i ima loše posljedice po nas same.

         
Ocjena: 4.9 / 5 (438 ocjena)