Živimo li tuđi život?

Čovjek bi htio živjeti tuđi život. Ako je na početku bila Riječ, onda je pitanje kada nam se u životu priključila Sreća. Riječ i Ljubav su čimbenici naše Sreće. I zato će gatalac prepoznati u našim očima plamen tuđeg života, te nam baciti uže kojim ćemo privući želju u stvarnost. Tako otkidamo komade sreće koji su nam potrebni. Ipak, ne može se odsanjati tuđi san, niti živjeti tuđi život. Strah sa sebe otklanja žudnju i nadu. Kada se oslobodimo straha znat ćemo da svako biće svjetlosti ulazi u igru u kojoj oni koji žude, sretni su zbog svoje žudnje, baš kao što su oni koji vole, sretni zbog svoje sposobnosti da vole. Ima li čistijeg proplanka u našoj duši od proplanka vlastite mogućnosti da volimo? Riječ psiha – duša pojavljuje se prvi puta u mitu o Psihi i Erosu. U djevojku Psihu zaljubio se Eros, bog ljubavi. AIi Venera, boginja i mati Erosova, bude protiv te veze divlje djevojke i božanskog mladića, te započne spletkariti. Ali, Ljubav će, uz pomoć Zeusa, trijumfirati. Psiha bi proglašena boginjom, te kad se nastani na Olimpu više nije bilo zapreke za njezinu ljubav s božanskim bićem Erosom. Ljubav će uz sve patnje trijumfirati, i u to treba vjerovati. I ako vam se ponekad učini da koračate kroz nečiji tuđi život, čak da ga nesvjesno oponašate i želite prisvojiti, ne budite zabrinuti, jer vi naprosto projicirate vaše želje snažnije od vaših stvarnih mogućnosti.