Život – događaji i doživljaji

Postoje razdoblja u životu svakoga od nas kada se osobito teško podnosi nedogađanje. Ljudi vole uranjati u događaje kao u vodu, ne moraju biti sretni, ali neka se zaboga nešto zbiva, neka se nešto kreće, neka se dolazi i odlazi, neka se susreće.

Glad za događajima odvodi ljude i proricateljima, očekujući od njih predviđanja poput, uskoro ćete biti u jednom većem društvu, na nekoj terasi u prirodi ili u blizini vode i u tom ćete trenutku sresti osobu koja će odigrati važnu ulogu u vašem budućem životu. Ovakva se proricanja neobično cijene, jer ne samo da pružaju dublje sudbinske uvide, nego točno ukazuju na mjesto koje treba potaknuti našu pažnju. Postoje ljudi kojima je odlaženje proricateljima nezaobilazna navika, koja ih uvjerava da se njima u životu zaista nešto dogodilo ili će im se dogoditi.

Povećana glad za događajima često svjedoči o unutarnjem osjećaju ugroženosti. Kad se ljudi počnu kretati, kad su neprestano zaposleni ili rasprodani, najčešće se radi o nekoj unutarnjoj panici koju na neki način treba maskirati. Treba razlikovati događaje i doživljaje koji su, čini se, obrnuto proporcionalni. Potreba za događajima raste, kako se sposobnost za doživljaj smanjuje. No, ni događaje ni doživljaje ne treba provocirati, ali ih treba osluškivati, treba ih nastojati razumjeti, čak i onda kada nam se čini da nas uništavaju.