Sreća je u – nevezanosti

Tijekom života često se vežemo za različite stvari. Mnogi od nas su u tolikoj mjeri privrženi fizičkom svijetu (materijalnoj stvarnosti) da se kao posljedica javlja ropstvo – stvari za koje mislimo da posjedujemo, zapravo posjeduju nas. Očekujemo da će sve biti tačno onako kako želimo, a kada se to ne dogodi, osjećamo se slomljeno. Kada stvarnost ne odgovara našoj predstavi o njoj, postoji razlika između naše mašte i stvarnog stanja stvari, mi osjećamo bol unutar sebe. Ako ne želite da stalno doživljavate te bolne osjećaje, onda je neophodno da prestanete vezati se za sve što vas okružuje: predmete, ideje, ljude, odnose. Vaše ‘spas’ nikako nije povezan s onima koji su “obećali da vas nikada neće napustiti i da će uvijek ostati onakvi kakve ih poznajete”. Vaš spas leži u priznanju da se sve u životu mijenja. Korijen naše patnje je vezanost. Zbog toga je nevezanost svojevrstan „doktorat“ nad vlastitim egom. Prvi i najvažniji korak prilikom prakticiranja nevezivanja je svjesnost o prolaznosti – sve stvari koje se manifestiraju u fizičkom svijetu su privremene, nevječne. Kada primjetite svoju vezanost prema nekome ili nečemu, upitajte se: „Zašto ja ovo stvarno želim?“, „Koju trajnu prednost stječem posjedovanjem ovoga?“. Nevezanost se često pogrešno shvaća – ljudi misle da moraju dati sve što posjeduju kako bi se osjećali slobodnima. To je daleko od istine. Neprivrženost je jednostavno stanje nerobovanja stvarima koje posjedujete ili želite.