Koliko glazbeni ukus (ne) govori o našoj osobnosti

Zašto nas neka glazba tjera na suze? Zašto uz neku glazbu želimo plesati? Zašto glazba koja nam se sviđa, druge uzrujava? Zašto neke osobe nemaju problema s pjevanjem i sviranjem, a ostali nemaju ni trunke sluha? Glazba je temeljni dio ljudske kulture od pamtivijeka, zapisan čak i u ljudskim genima, a bila je sastavnim dijelom različitih rituala i proslava. U moderno doba, zbog raznolikosti glazbenih žanrova, glazbeni ukus postao je i dio identiteta svakog od nas. Što on točno govori o nama? Znanstvenici ukazuju povezanost kognitivnih stilova, odnosno načina obrade informacija iz okoline, i glazbenih preferencija. Osobe čijim kognitivnim stilom dominira empatičnost, sposobnost prepoznavanja i doživljavanja emocija druge osobe, uglavnom preferiraju blaže (R&B, soft rock, pop rock, klasiku, jazz), nepretenciozne (country, klasični folk) glazbene vrste te suvremenu glazbu (electronica, acid jazz), dok im se intenzivna glazba (punk, heavy metal, hard rock) ne sviđa. Otkriveno je da uz glazbeni trening, osobina otvorenosti bila najjači prediktor glazbene sofisticiranosti. Ljudi koji su jako otvoreni su maštoviti, imaju širok spektar interesa te su otvoreni za nove načine razmišljanja i promjena u njihovom okruženju. Oni koji su pokazali nisku razinu otvorenosti (ili koji su ‘zatvoreni’) odlučniji su u svojim odlukama, vole rutinu i imaju konvencionalnije vrijednosti. Ekstroverti koji su često razgovorljivi, uporni i koji su u potrazi za uzbuđenjem, imaju veće pjevačke sposobnosti.