Ženstvenost – njegovana ili davno zaboravljena osobina?

Neke se žene smatraju ženstvenijima nego što to jesu, neke se jednostavno rađaju takve, dok treće na tome rade. Što je zapravo ženstvenost i šo jednu pripadnicu ženskog spola čini ženstvenijom od druge? Ženstvenost je najlakše opisati kao osobinu koju pronalazimo u izgledu, ponašanju i prirodi žene. Žene koje karakteriziramo kao takve su po prirodi blage i nježne, često slatke i tihe iako itekako snažne (posjeduju žensku snagu). One su muškarcima uglavnom privlačne jer u sebi nemaju agresivnosti, jer ostavljaju dojam da ih treba zaštiti od svijeta i zauvijek čuvati od nevolja. Ženstvenost je, osim zbog blagih pokreta muškom rodu toliko privlačna baš jer je tako suprotna njihovoj snažnoj i čvrstoj muškosti, odnosno pokraj takve se žene oni osjećaju snažnijima, ali ujedno i nježnima i romantičnima. Postoje dvije vrste ženstvenosti – unutarnja koja se više odnosi na žensku prirodu i nježnost, te vanjska koju vidimo u izgledu i ponašanju žene. Ono što prvo primjećujemo kod takvih žena jest da da u svako doba dana ( i noći) izgledaju najbolje što mogu. Ili se barem trude a izgleda kao da tome ne pridaju preveliku pažnju. Ipak, ono što odaje ženstvenost su sitni detalji koji ženi daju čar a ona djeluje kao da ih nije ni svijesna. Riječ je o njegovanoj koži, tenu, kosi, rukama, odjeći i nakitu; ukratko svemu što ženu čini poželjnijom ukoliko zna točno gdje je mjera i koliko točno pažnje sebi treba posvetiti i time se hvaliti a što treba ostati tajanstveno i mistično. Zato kretanje žene treba odisati samopouzdanjem, a ženstvenom izgledu se mora pridodati i sukladno mu ponašanje jer u suprotnom i najlijepša žena može izgledati loše.