Moćna smokva

 Ljekovita svojstva smokve poznavali su još stari Egipćani, a štovali su je i stari Grci, Hebreji i Rimljani. Ova voćka ubraja se u obitelj murve, odnosno duda, a zanimljivo je da se spominje u Bibliji, kao i u legendi o osnivačima Rima Romulu i Remu, koje je vučica pronašla upravo ispod stabla smokve. Svetim drvom smatraju je Budisti jer je Buddha ispod njezine krošnje doživio prosvjetljenje. Potječe najvjerojatnije s područja Egipta, gdje se, prema nekim tvrdnjama, uzgajala čak tri tisuće godina prije Krista. Da smokva povoljno utječe na inteligenciju, smatrao je još grčki filozof Platon. Također, u prošlosti je služila za liječenje kašlja i bolesti grla, a upotrebljavala se i kod plućnih bolesti, kao i kod raznih problema sa srcem. U nekim kulturama smokvino je mlijeko služilo za pomoć dojiljama koje su ostale bez mlijeka. Za smokvu se oduvijek vjerovalo da donosi sreću, a i danas se smatra simbolom blagostanja, mira i plodnosti. Smokva, među ostalim, jača želudac, odstranjuje sluz, a učinkovita je i kao sredstvo za regulaciju probave. Suhe smokve mogu se upotrijebiti za ublažavanje posljedica uboda insekata. Poznato je i da mlijeko iz još nezrele smokve ili njene grančice može pomoći kod bradavica. Budući da posjeduje antiseptička svojstva, može pomoći kod upale grla ili pluća, kao i u borbi protiv crijevnih nametnika.