Bamija

Bamija je biljka iz obitelji sljezova, a najvjerojatnije potječe iz istočne Indije. Danas je uglavnom rasprostranjena na području jugoistočne Azije te u Africi i Europi. Riječ je o trajnoj grmolikoj biljci koja može narasti do visine od jednog metra. Karakteriziraju je svijetlo žuti cvjetovi koji cvatu samo jedan dan, a iz kojih potom nastaje mahuna pretežno zelenkaste boje, ispunjena bijelim sjemenkama. Bamija je dobro poznata u narodnoj medicini i koristi se, među ostalim, kao afrodizijak, u liječenju grčeva, kod problema sa želucem i živcima, kod kronične iscrpljenosti, ali i kao insekticid. Osim toga, djelotvorna je i kod problema s tvrdom stolicom. Bogata je vitaminima A i C, željezom, kalcijem, škrobom, riboflavinom i folnom kiselinom. Ljekovitost bamije opazio je svojevremeno dr. J. Mayer, liječnik iz Chicaga te proveo zanimljivo istraživanje. Sedamnaest pacijenata s čirem na želucu ili tankom crijevu liječio je isključio bamijom u prahu. Kod čak 14 od 17 ispitanika, nastupilo je trenutno poboljšanje. Ulogu u tome najvjerojatnije je imala sluz bamije, koja oblaže želudac i tako ga čuva od pretjeranog lučenja želučane kiseline. Ova je biljka preporučljiva i za osobe koje boluju od dijabetesa, budući da sadrži vlakna koja stabiliziraju razinu šećera u krvi. Može se koristiti u kuhanim i pečenim jelima, no korisna je i svježa ili sušena. Kada su u pitanju ljekoviti pripravci, najčešće se pripremaju čajevi i tinkture.