Kad šutnja razara brak

Kako se dvoje ljudi koji su se zavjetovali na vječnu ljubav može toliko naljutiti da satima ili još gore, čak i danima ne žele međusobno komunicirati? Možda misle: “Barem se više ne svađamo”, ali šutnjom nisu riješili problem zbog kojeg su prestali razgovarati, pa se i dalje osjećaju jadno i frustrirano. Sam čin ignoriranja ‘napada’ četiri osnovne ljudske potrebe; osjećaj povezanosti i pripadnosti je poremećen, kontrola između željenih radnji i ciljeva je razdvojena, samopouzdanje je poljuljano sa osjećajima krivnje ili inferiornosti, osjećaj da je “poput duha”, promatrajući kakav bi život bio da “ne postoji”. Trebate shvatiti da problem nećete riješiti tako da bračnog partnera kažnjavate šutnjom i ponašate se kao da ga ne primjećujete. Na taj mu način možda možete vratiti milo za drago ili ga natjerati da udovolji vašim željama. No želite li se doista tako ophoditi s osobom kojoj ste svečano obećali da ćete je voljeti i u dobru i u zlu? Preporuke za osobe koje su sklone takvom ‘tretmanu’ u bračnim/obiteljskim okvirima: suzdržavajte se upotrebljavati šutnju jer su njezini efekti pogubniji za vezu nego što zamišljate. Ako to morate primijeniti, recite da ste uznemireni, da ne želite govoriti jer trebate vrijeme za sebe, da ćete doći kasnije i raspraviti to u određenom vremenu (prema mogućnosti ne dulje od nekoliko sati). Tako je ciljana osoba svjesna što se događa, zašto se događa i da će to završiti. Nemojte na svog partnera gledati kao na neprijatelja, nego kao na osobu koja je na vašoj strani i želi vam dobro. Budete li tako razmišljali, manja je vjerojatnost da ćete se vrijeđati za svaku sitnicu, svađati se s njim i potom ga kažnjavati – šutnjom.