Kako u tri poteza razotkriti lažljivca

Svi se ponekad služimo malim bijelim lažima ne bi li se izvukli iz zamorne priče ili da bismo porasli u nečijim očima. Stručnjaci tvrde kako u prosjeku slažemo od 10 do 200 puta u danu. Žene su po tom pitanju puno fleksibilnije, a to možemo pripisati činjenici da pričaju više nego pripadnici jačeg spola. Takvo je ponašanje uobičajeno, ali ako prelazi svaku mjeru i remeti dobre odnose, trebate se zapitati imate li posla s patološkim lažljivcem. Ovo su znakovi koji ga razotkrivaju: Lažljivci se služe „trećim“ licem Lažljivci se uvijek distanciraju od laži. Nikad ne pričaju u prvom licu, već to čine u trećem licu. Time pokazuju da se ne smatraju odgovornim za situaciju koju su prouzročili. Oni na primjer nikada neće reći „Ja sam to uništio“, već će o situaciji pričati u stilu „uništilo se“. Lažljivci pretjeruju s detaljima Lažljivci se služe kompliciranim pričama i uvijek previše uljepšavaju stvari. Baš je to ono što ih odaje. U nadi da će zvučati što uvjerljivije, oni se jednostavno previše trude i ne shvaćaju da ono što su izrekli ne zvuči nimalo vjerojatno. Lažljivac je poznat po negativnom stavu Lažljivci su žive u nekom svom svijetu, ali i u stalnom strahu da će se njihova mreža laži raspasti. Zbog toga su skloni negativnostima i prigovaranju. Negativan stav zapravo je obrana od mogućih pitanja i potencijalnih rupa u priči. Ako zauzmu neprijateljski stav, nitko neće htjeti previše raspravljati o njihovim pričama pa se samim time i smanjuje rizik od pogrešaka.