Pogreške koje napravimo i treba li se opravdavati?

 Ponekad svojim postupcima zaklompliciramo situacije u kojima se nađemo, a kadkada stradamo a da smo posve nedužni. Činiti greške je posve normalna pojava i ne postoji osoba koje ni jednom nije pogriješila. Kroz greške bismo, kao životne lekcije, trebali doći do spoznaja kako ići dalje kroz život a da nam bude jednostavnije, ljepše i bolje. Koliko god truda i volje uložili u to, postoje trenutci slabosti kada u nekim situacijama donosimo brze, nepromišljene, ishitrene odluke. Ljudski je griješiti, a božanski – opraštati i nema potrebe nikome objašnjavati i opravdavati se zbog svojih postupaka koje smo učinili. Tada, u tom trenutku napravili smo najbolje što smo znali, mogli osjećali. To je jedina istina. Ako vam je netko zamjerio što ste se ponašali neprilično, neobično i drukčije nego inače, ako vam zamjera zbog greške koju ste počinili (prema toj osobi), prihvatit će vašu ispriku i neće vas osuđivati. Prije svega treba priznati samom sebi da smo pogriješili i zatražiti oprost. Nema potrebe bježati od stvarnosti. Onog trenutka kad budemo spremni tako postupati prema sebi, otvorit će nam se poglavlje zvano napredak. Napredovati ćemo kad prihvatimo činjenicu da smo ranjivi, slabi i da kadkada činimo greške, a one su sastavni dio života.