Stanje nesvjesnog uma

Svijet u kojem živimo dominira stanjem nesvjesnog. To je činjenica potvrđena brojnim ratovima, političkim manipulacijama i ljudskim žrtvama diljem našeg dragocjenog planeta. U stanju nesvjesnog um je gospodar koji naređuje što trebamo raditi, a mi ga slijepo slušamo, ne znajući da posjedujemo moć kojom možemo uspješno nadvladati njegova ograničenja. No mi smo uvjereni da nemamo adekvatan izbor i predajemo se izvanjskim utjecajima lutajuće čežnje za srećom. Emotivne reakcije koje dolaze iz uvjetovanog uma prikupljaju ljutnju, mržnju, bijes, paniku i druge čimbenike, pa time unose u našu nutrinu razne vrste toksína i nečistoća. Tajni otrovi postaju neodoljiv okus našim emocionalnim obrascima ponašanja jer ih um prihvaća kao prirodna stanja i daje im dozvolu da dominiraju našom osobnošću. Magični um još je u najranijoj dobi djetinjstva temeljito utkao te normalnosti u svoju mrežu, pa zakon privlačenja stoga nema drugog izbora nego usmjeravati magnet na ono što mu je ponuđeno. Na ovakvoj razini svijesti čovjek je vrlo daleko do spoznaje svoje izvorne prirode. On tada postaje um, a posljedica ovakve poistovjećenosti s umom jest patnja. Bremenit patnjom um se ne može predati onome što jest, ne može se pomiriti s tzv. bolnom situacijom, nego pruža otpor događajima, kreirajući objašnjenje kako se sve to uopće ne bi smjelo događati. Osjećaji manje vrijednosti preuzimaju kontrolu, osnažujući se okrivljavanjem í kritíziranjem drugih ili pak napadanjem same sudbine. Čovjek u ovakvoj borbi za opstanak ulazi u egoističnu zabludu i postaje odvojen od sebe. Postaje rob vlastita uma i uvjetovanih uvjerenja koja se odražavaju na njegove međuljudske odnose i društveno okruženje, a budući da svijet vidi isključívo iz ograničene perspektive, nije sposoban prihvatiti izazove tuđih mišljenja. U svijetu koji ga okružuje neprestano će imati potrebu za borbom: borit će se protiv nepravednog sustava, počinjenih zločina, materijalne oskudice, čak će možda i zauzeti stav pravednika. No sve je to samo strah od gubitka starog i poznatog, strah da zaviri u drugu stranu stvarnosti – svoju unutarnju konstrukciju, gdje ga čeka istinsko skidanje okova. Nije dosegnuo razinu spoznaje da crni ogrtač tame neće moći skinuti pružanjem otpora onom što jest jer takav će otpor tada još više zasjeniti njegov unutarnji zatvor, stvorivši vlastita neprijatelja u samome sebi. Ali nemojmo podcíjeniti intelekt razumna i razborita uma! On će ipak naći korisno rješenje! U stisnutom stanju svoje vladavine on stvara štit ne bi li izbjegao priznavanje neželjene stvarnosti, a štit se u mnogim slučajevima manifestira u obliku otupljivanja emocija koje se najčešće ostvaruje posezanjem za različitim vrstama opijata. Novonastala snaga privida funkcionirat će određeno vrijeme jer um će svoj bijeg od sadašnjosti vješto pripisivati uzbuđenju ili zadovoljstvu, no tijelo će kad-tad morati odgovoriti na teret koji mu je bezobzirno nametnut i zauzvrat reagirati obamrlošću, tromošću i u krajnjem slučaju – bolešću. Kad nastupi bolest, nesvjesni um slijepo će slijediti društvo obmane i predati se njegovu umijeću uvjeravanja. Potražit će liječničku pomoć i dobiti dijagnozu. Upavši u zamku vlastita neznanja, počet će liječiti simptome i ne sluteći da postoji drukčiji način gledanja na problem u kojem se trenutačno našao – da mu snaga istinske moći u vlastitoj nutrini, zapravo, može pokazati put k ozdravljenju. Kreativna sila svjesne prisutnosti može riješiti ili znatno ublažiti njegov zdravstveni problem jer u moći čiste svijesti ukorijenjen je lijek protiv njegove bolesti – a zove se UZROK.