Podržavate li pobačaj?

Kad god krene priča o pobačaju ili abortusu dolazi do svađa uz razilaženja u mišljenju. U novije vrijeme u svijetu je sve rašireniji mentalitet u prilog pobačaja, a s druge strane kršćanska svijest o pobačaju kao prekidu ljudskog života. Pravo na pobačaj, kao i pravo osobe da samostalno odluči hoće li ikada i namjerava postati roditelj, nešto je što se tiče ljudskih, ali i socijalnih prava koja svima jednako pripadaju. Isto tako, žene bi trebale biti svjesne da – bilo da je riječ o spontanom ili namjernom gubitku djeteta, to je velika emocionalna i fizička bol za svaku ženu. Rijetko se koja se nakon toga može ponašati kao da se nije ništa dogodilo niti će ikad zaboraviti na tu trudnoću. Ako se žena odluči na prekid trudnoće to bi trebala biti zajednička odluka oba partnera. Sebično je sakriti to od onoga koji je trebao biti budući tata ili mu to reći naknadno kada je već sve riješeno. Žene u takvim situacijama najčešće dosta razmišljaju, važu, razgovaraju sa bliskim ljudima, preispituju svoje osjećaje te u to rijetko kada ulaze hladne glave. Prije svega, mnoge žene bi se trebale odgovornije ponašati prema sebi i svom tijelu i shvatiti da ako se same ne pobrinu o sebi i osobnom zdravlju neće niti muškarac s kojim spavaju. Treba dobro paziti s kim se upuštaju u spolne odnose, paziti na sebe i svoje zdravlje, jer abortus nije tek običan posjet liječniku, on ostavlja duboke posljedice kako psihičke tako i fizičke. One se mogu pojaviti odmah nakon pobačaja ili nakon dosta godina, a može ostati prikriven i desetljećima dok neki događaj, koji se preklapa s njime (smrt drugog djeteta, smrt partnera ili roditelja, rođenje djeteta koje je zamišljeno kao nadomjestak prethodnom..) ne izazove eksploziju bombe.